Mediteranske igre

 

Treće Mediteranske igre održavaju se u Art-kinu Croatia.

Izbornik programa: DRAGAN RUBEŠA

organizator: Drugo more

donatori: Hrvatski audiovizualni centar i Grad Rijeka, Odjel za kulturu

Za info o filmovima i program kliknite ovdje.

‘IGRE S GRANICAMA’
Koji je razlog vašeg posjeta? Posjet. Prvi put u Izraelu? Aha. Kako ste rekli da je vaše prezime? Tahani. A očevo ime? Musa. Gdje je rođen? U Libanu. Kad ste napustili Liban? Rođena sam i odrasla u Brooklynu, New York. A vaša majka, gdje je ona rođena? Također….u Libanu. A vaš djed? Ovdje. Rođen je ovdje. U Izraelu…Gdje? Stanite na stranu, molim. Ovaj dijalog između Soraye i carinika događa se u aerodromskoj sekvenci debitantskog filma palestinske redateljice Annemarie Jacir ‘La sel de la mer’. Ono što će nakon ispitivanja uslijediti dobro je znani ponižavajući ’striptiz’. Nakon toga, ona može konačno ući na područje Zapadne obale, ali samo s dvotjednom vizom. Time njena tortura prelaska granice nije okončana. Da bi ušla u Ramalu, mora proći kontrolu čije metode nalikuju na ulazak u najbolje čuvani zatvor.

No bez obzira na sve peripetije koje je doživjela da bi došla do cilja i preuzela djedov novac koji stoji zamrznut na računu u ‘British Palestine Bank’ u Ramali, Soraya može biti sretna i zadovoljna. Ona je naime sve svoje granice prešla s važećim dokumentima, dakle, legalnim putem. Kako prolaze oni koji ih prelaze ilegalno, njima posvećujemo ovogodišnje 4. po redu izdanje ‘Mediteranskih igara’. To su igre kojima se testira čovjekova izdržljivost. Igre s granicama.

U filmu ‘Terramadre’ snimljenom u asketski gerilskoj regionalnoj produkciji bez uplitanja velikih korporacija koji priča o ljubavi prema domu i gubitku doma, sudbina njegova protagoniste zrcali se u tragediji ilegalnog emigranta Alija koji je preživio havariju broda blizu Palme di Montechiaro. U remek-djelu začudnog Alžirca Tariqa Teguie ‘Bolje Rim nego ti’ snimljenim s ukradenom DV kamerom i ridikulozno niskim budžetom, tom velikom filmu koji priča jezikom svjetla, tišine, tijela i gesti, žudnja za bijegom/egzilom i lažnim papirima utapa se u prašnjavom gradilištu čiji je krajolik toliko odbojan da ubija nadu u bilo kakvu izgradnju i napredak. Zato je Teguia zaslužio posebni tretman s bonus uvrštenjem njegova najnovijeg filma ‘Gabbla’ koji prati halucinantnu pustinjsku odiseju alžirskog geodete i emigrantice iz Čada, golih u sedlu (doslovno i metaforički). U oba filma fundamentalističko i političko nasilje proteže se njegovim dugim i minimalističkim kadrovima poput mračne sablasti od koje je moguć tek bijeg u nigdje(zemsku) kroz prašinu i magličastu koprenu od nepodnošljive žege. Do sada nijedan filmaš nije imao tu čast da na ‘Igrama’ bude predstavljen s čak dva filma, izuzev autora kojima je bila posvećena retrospektiva (Chahine, Guediguian). Učinili smo to zato jer smatramo da Teguia to i zaslužuje.

Kao i uvijek, ‘Igre’ ostavljaju veliki prostor tijelima. U ‘Svadbenoj pjesmi’ pulsirajući erotizam tijela (prijateljstvo židovke i arapkinje u okupiranom Tunisu) i prostora (hamam) doveden je do usijanja. A film ‘Un altro pianeta’ snimljen s budžetom od 1.000 eura za nekoliko dana, promatra jedan dan na onoj istoj plaži na kojoj se u finalnom kadru Fellinijeva filma ‘La dolce vita’ nasukala ogromna raža, samo što ražu sada zamjenjuje jedan sirovi preplanuli gej, pri čemu autor pokušava isklesati na njenim dinama spomenik običnoj svakodnevnici da bi u njoj pronašao neobično.

Tummolinijev smiješni i žalosni film dokazuje da se najzanimljivije stvari u talijanskoj kinematografiji trenutno zbivaju upravo na njenim marginama koje ne žele robovati produkcijskim zahtjevima berluskoniziranog imaginarija. Zato smo kao festivalsku ‘zemlju partner’ odabrali upravo Italiju, dok smo paralelnu selekciju simbolično nazvanu ‘Kino otok’ posvetili autoru i njegovu otoku, konkretnije, Mallorci (’Yo’), Sardiniji (’Sve se vraća’), Siciliji (’Majka zemlja’) i Cipru (’Akamas’) čije su vedute miljama udaljene od turističkih stereotipa.